utorak, 10.03.2009.

Moja glupost........

Moja glupost je odlučila nešto napisat...ma evo san taman došla doma i na putu u svoju ljepotu od stana...hehhe ....u liftu sanm srela dvoje ljudi ..muža i ženu ..jedan i drugi obućeni u sve marke...a moja tinejđerska bezobraznost odma je počela razmišljat kako ne m rzim, pa čak ni ne prezirem te ljude , Ja ih ŽALIM!!! Upravo tako žalim njihove isprazne rasprave, razgovore kako hoćete žalim njihove potrošene sive stanice, koje im danas služe samo za raspoznavanjem onog materjalnog...
Kada bi ja imala toliko novaca probala bi napravit nešto u ovom svijetu , probala bi pomaknut neke granice , pomoć ljudima....al' pošto je ovo kad conditional 3- th(ili ti nemoguće), glupo je moje opće banalno bezobrazno tinjeđejrsko razmišljanje o tome....
Ma uopće ne marim za to kao i uvijek u ljubavnim sam problemima san ..shvatila sam da sam ja jedan jako poremećen um jer sam se na slilu zabila tj. prisilila sebe da mi se sviđa jedan muški..sad više ni neznan jel mi se on sviđa...
Šta još??? Ženska koju baš i ne volin ka i malo više...ide na put sa školon na koji iden i ja...ajme.... eto to bi bilo to...

srijeda, 04.03.2009.

hehehe

Upravo sidin za kompjuteru i sluša vjesti. A to bi bilo otprilke ovako:,, Umro, pogino, recesija , depresija….
Pa tako u nedogled….i izgleda ka da će sutra doć kataklizma i da će sve završit….Al’ ja se ne brine , dobre san volje NAPOKON i sve mi je baš supeeer!!!!!!!!! Danas mi je bilo predobro u školi.Ma jednosavno san dobre volje i šta da van ja sad tu kažen..hehhe….

Jedne hladne siječanjske subote, na stanicu metroa u Washingtonu došao je čovjek te počeo svirati violinu
Svirao je šest Bachovih djela oko 45 minuta u vrijeme najživljeg prometa u gradu. Proračunao je da će na tisuće ljudi proći kroz stanicu, većina njih na putu do posla. Jedan sredovječan čovjek je, prolazeći kraj njega, tek lagano usporio korak slušajući glazbu, ali je nastavio svojim putem.

Minutu kasnije, violinist je dobio svoj prvi dolar - neka žena samo je pustila novac u kutijicu i nastavila dalje. Nekoliko minuta kasnije, jedan mladić se naslonio na zid u namjeri da ga sluša, ali je ubrzo, pogledavši na sat, požurio dalje... Očito je kasnio na posao.

Najviše pažnje pružio mu je dječak od tri godine. Njegova majka ga je požurivala ne dopuštajući mu da se zadržava kraj violinista. Dječak je nastavio hodati, stalno se okrećući.

Svi roditelji i sva djeca koja su prošla, bez iznimke, tako su se ponašali.

U 45 minuta sviranja, samo šestero ljudi se zaustavilo i ostalo neko vrijeme. Oko 20 mu je dalo novac nastavivši hodati istom brzinom.

Prikupio je 32 dolara.

Nitko nije primijetio kada je prestao svirati. Nitko nije pljeskao, niti je bilo kakvog priznanja i pažnje.

Niko nije znao da je ovo bio violinist Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu. On je svirao jedan od najatraktivnijih i najkompliciranijih komada ikad napisanih.

Svirao je na violini vrijednoj tri i pol milijuna dolara.

Dva dana prije svoje svirke u podzemnoj željeznici, Joshua Bell rasprodao je ulaznice u kazalištu u Bostonu, svako sjedalo u prosjeku je stajalo stotinu dolara.

Ovaj eksperiment organizirao je Washington Post, da ispita socijalnu percepciju i prioritete ljudi.

Hoćemo li uočiti ljepotu? Jesmo li u stanju prepoznali talent u neočekivanom kontekstu?

Ako nemamo vremena da bismo slušali jednog od najboljih glazbenika na svijetu koji najbolje svira glazbu ikad napisanu, koliko drugih stvari propuštamo?

nedjelja, 22.02.2009.

Jesmo li svi mi salice?

Moj vas je naslov siurm=no zacudia. Jedno zanimljivo pitanje mi se mota po glavi. Znate vjerovatno svi da je danas takmica hajduk dinamo. I uopce necu ulazit u sportske cinjenice, to je najmanje sta me zanima. Danas mi je otac kuva caj i uzea je zdjelu umisto salice . Kad san ga napokon uvjerila da je to zdjela reka mi je: ,,Mislija san da je salica jer je salica jers toji sa salicama'' jesmo li mi svi salice?
Postavlja se pitanje pretvaramo li se u glupu masu jer smo u njoj. Ili jos uvjek se neki , moglo bi se reci oni najbolji isticu, da se sada vratim na utakmicu hajduk dinamo. Danas ce toliko ljudi tih uru vrimena bit ponosni na sebe jer su dio mase . Ni nesvjeni da su niko i ista i bez nje i s njom. Nezelim nikog vrjedat kao ni njihova uvjerenja . No potrebno je da se istaknemo iz mase a ne da uranjamo u nju. I davratit cu komentare malo sam bila u guzvi....lov ju vasa filozofkinja

četvrtak, 12.02.2009.

.........ajme...

Ljudi..sry...nisan..dugooo vracala komentare i pisala iman malih problema... cila skola se pocela misat u moj ljubavni zivot sta mene poprilicno nervira...nije mi jasno zasto ljudi imaju poriv uplitat se u tude zivote..vodite svoj i ostavite druge na miru....ajme kako su iznerviala..al luda san ja sta sedan iznevirat...to e toliko gluupo...da je to vise nemogu ni shavtit....
najedaput svih zanima ko se meni svida....napisat cu si priko cela ostavite me na miru....
sutra je petak 13....hehehehhuhuhu...a ja cu dobit asa iz zemljopisa priko cile stranice u dnevniku a stas..kad mi se prokleto neda ucit,,jeva cekan pobic na vikend iz ovog grada..potrebno mi je razbistrit misli..slozit kockice u glavi...i ispraznit negativnu energiju...lol


Američki znanstvenici potvrdili su ono što mnogi autori dnevnika, pa i ozbiljnijih spisateljskih radova, odavno znaju – pisanje, bez obzira na kvalitetu napisanog, ima terapeutski učinak, a ispisivanje osjećaja na papir svojevrsna je regulacija osjećaja
Pisanje blogova, pjesama, romana ili dnevnika, dokazali su američki znanstvenici predvođeni neurologom dr. Matthewom Liebermanom sa Sveučilišta u Kaliforniji, dovodi do smanjenja anksioznosti i tuge i ima katarzičan učinak. U istraživanju učinka pisanja na ljudsku psihu dokazali su da pisanje pojačava aktivnost dijela mozga odgovornog za samokontrolu, a pritom umanjuje emotivnu zbrku i aktivnost dijela mozga odgovornog za emocije.

Tim doktora Liebermana objavio je svoje istraživanje na predavanju 'Pretakanje osjećaja u riječi' održanom pred Američkim udruženjem za napredak u znanosti (American Association for the Advancement of Science). Istraživanje su vršili na uzorku od 30 ispitanika čije reakcije su pratili dok su pisali o nekom problemu, strahu ili fobiji koja ih muči, prenose inozemni mediji.

Od podataka dobivenih istraživanjem istaknuli su još da kvaliteta napisanog ni na koji način ne utječe na terapeutski učinak pisanja, da su rezultati bolji piše li se olovkom,a ne na računalu te da je bolje pisati što jednostavnije i bez previše opisivanja, što autora može navesti na ponovno proživljavanje problema koji opisuje.

Dr. Lieberman je istaknuo da će znanstvene spoznaje koristiti u liječenju socijalnih strahova i fobija.

ponedjeljak, 02.02.2009.

Ola ljudi...
Tila san nesto pisat ,azaboavila san sta.Ajme sta ono? evo bila san nesto bolesna sad san bolje. Bolje san i psihicki. Sta je nova? Lik koji mi se svida, sad kad ga vidin dode mi za plakat neznan zasto. Bila san malo prije na plesu tako san se ispucala izuzivala beskrajno. to mi je trebalo , nakupilo mi se puno energije ovo kad san bila bolesna. A ovo je sad drugi misec ili misec zaljubljenih. Kako me too nervira , Valentinovo ovo Valetinovo ono.....ma daj molinte i da san sretno zaljubljena nije li red nekakv uvik se volin i to pokazivat a ne samo na Valetinovo.... a mozda nisan upravo..uostalom izjasnite se...
I sta se tice rukometnog prvenstva moran i ja malo..ofc...a ono mislin ta euforija je malo pretjerana...sve mi jasno decki su super..al' previse je brate previse,najedaput su svi strucnjaci za rukomet... Inace decki svaki cast!!!!

Sutra stize i pisma....ka i uvik uz svaki post...Lov ju

Vasa Filozofkinja...



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Dužna sam vam pimu pa:


Red rose
First time we were together you gave me
Red rose I though what cliché
But that rose became a sign of our love

You told me that I was a most beautiful rose
We were unbreakable everyone were so jealous of us
But we didn’t care we were happy and unbreakable
Red rose a sign of our love was always with me

Till one day you came to me and told me that
Your friend saw me with another man
You were med and you wouldn’t believe me
You believed them ,than I figured out that
There was another women and you lied that
Your what your friend told you
Red rose wasn’t there any more

Now at this moment I’m standing on the brig
Waiting you to came with red rose but I know
That you won’t and you are probably now
In her arms and your kissing her
And red rose is in her hand


My red rose is now fade

utorak, 27.01.2009.

Ukletea ili....

Jeesam li rođena prokleta ili ukleta? Ili je to jednostavno peh...Nezan možda je pojavava mog ljudskog bića na ovoj planeti puka slučajnost pa jednostavno ne zaslužujen sreću, možda me sudbina mrzi ili...Nema te pojma o čemu ja? Pa normalno da nemate, dva dana nisan bila u školi ibaš ta dva dana se u školi događaju super stvari , ali nebi se ja bunila da je to samo sad ne to je uvik tako, večeri kad ja ne izđen vanka zabavno je , večeri kad an vanka dosadno je , sve događaje koje koje propustin zabavni su....I onda ova kiše koja danas pada ko da je iz moje duše izašla i ko da moja duša plače bez kraja i početka jer nezna kako drukčije, ta kiša toliko neiscrpno pada da je zemlja više ne može popit... za mene nema happy ending on u mom životu ne postoji i kako bi beskrajno volila reć da se nadan ne moja je nada poćela tonut u duboki ocean tuge a ocenau se ne vidi kraja....
Iako san beskrajno zahvalna na nekim stvarima koje imam u životu , nemoj te me krivo shvatit da se ja samo tužin, ali jednostvano postaje previše i sve se polagano gomila i onda će jednog dana zapuhat vjetar i nagomilanu kulu karata bacit, a moj duša će se raspast u komadiće stakla preko kojih će bit moja krv u spoment ljudskom biču koje se slučajno našlo na ovom svijetu...

Don’t say that you
Know how I fell
Because you don’t

Don’t say that you
Care because you
Just want to see
That I stopped crying

Because my thru feelings
Are too much for you
And your world
You think I should smile

Pretend that nothing’s going
On, that’s what you and
Your ‘’ perfect’’ friends want

You have to live with it
I’m who I’m
Deal with it
Or just hate me!!!!!!!!!

But stop with fake
Feelings and stop pretending
That you care
Because you don’t

petak, 23.01.2009.

A neZZZnan

Ajme....za početak opet neki ne čitaju postove!!! Shvatite ljudi neću vratit komentare.. a dobro amo sad post napokon..prvo već vidin da će post bit teško sranje...jer stvaralačka energija mi je 0...grozno... aj pričat ću malo o sebi kad neznan šta bi...s onim likom ništa njemu se sviđa neka druga cura.. neznan bi li odustala ili ne od njega. Koliko to ima smisla ako se njemu sviđa druga...Ma zašto mene ti muški uvik dovedu do nekog ajme stanja... Ustavari šta je najglupje od svega neznan jel mi se još sviđa?? ajme ja san luuuda... Evo neš pametno da cili post nije ovako glup:

Paradoks našeg vremena

Provedi više vremena sa svojom obitelji
Danas imamo veće kuće, a manje obitelji, više udobnosti, ali manje vremena
Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma.
Više znanja, ali manje rasuđivanja.

Imamo više stručnjaka, ali i više problema.
Više medicine, ali manje zdravlja.

Trošimo neodgovorno.
Smijemo se malo.
Vozimo brzo.
Prebrzo se ljutimo.
Ustajemo kasno.
Čitamo malo.
Gledamo TV puno.
Molimo se rijetko.

Uvećavamo našu imovinu, ali snižavamo naše kriterije.
Pričamo puno, volimo suviše malo i lažemo suviše često.

Naučili smo kako živjeti, ali ne i što je život.
Dodajemo godine životu, a ne život godinama.

Imamo više zgrade, ali kraće vidike.
Šire putove, ali uža gledišta.

Trošimo više, ali imamo manje.
Kupujemo više, a uživamo u tome manje.

Bili smo čak na Mjesecu,
ali imamo problema prijeći ulicu do naših susjeda.

Zagospodarili smo vanjskim svijetom,
ali ne i unutarnjim.

Podijelili smo atom,
ali ne i naše predrasude.

Traži znanje, čitaj više, sjedni na terasu i uživaj u pogledu, ne obraćajući pažnju na svoje potrebe.

Provedi više vremena sa svojom obitelji i prijateljima, jedi omiljenu hranu i posjeti mjesta koja voliš.

Izbaci iz svog rječnika fraze poput 'jednog od tih dana' i 'jednog dana'.
Napišimo pismo sa značenjem 'jednog od ovih dana'.

Recimo obitelji i prijateljima koliko ih volimo.
Ne odugovlačimo ništa što će donijeti smijeh i zadovoljstvo u naše živote.

Svaki dan, svaki sat i svaka minuta je posebna.
I nikada ne znaš hoće li to biti tvoja posljednja.

Stoga, uživajte u svakom trenutku, kao malo dijete veselim pogledom osvajajte svijet oko sebe i unosite svjetlost i veselje u živote onih koji vas okružuju.

petak, 16.01.2009.

Hello!!
Tams ovo je samo za tebe i za sve tvoje komentare jer nisan mislila pisat post prije nedilje ali,..Za početak ponavljan LJUDI SKUŽITE ONAJ KO NE ČITA POSTOVE NEĆE DOBIT OD MENE KOMENTARE NAZAD TAKVI LJUDI ME ŽIVCIRAJU!!!!!!!!!!
A sad za stvarno:
Okladu san dobila, jeeee…A šta se tiče tog lika on mene ni ne primjećuje , a ja ka glupača slinin za njim. Al ono ja njega znan samo iz viđenja riči u životu nisan progovorila s njim. Danas san se jako zabavila. Ajme ljudi nean pojma o čemu da van pišen bez inspiracije . Sta vas zanima piši te!!! Pa ću ja pisat o tome…
Inače fala Tems sta za razliku od drugiš čitaš postove i ostavljaš lipo neke normalne komentare…i zato ideš u linkove(al to kad sljedeći put dojen na blog jer oću ić leć¨!!!!)

Pozdrav od filozofkinje!!!!!!!!!

srijeda, 14.01.2009.

Ovisnosti..

Neću nikome držat nikakva predavanja o životu i bla,bla,bla, ne ,ne..ovo je nešto totalno drukčije. Govorim o sitinim ovisnostima . Recimo danas smo se prija i ja kladile da neću izdržat da sutra ne izađen na hodnik i ne pogledan svoju sipatiju ja san rekla da oću, ona da neću..e sad to ćemo vidt šta će bit…odviknut se od ljubavi svoje..to je teško jako teško. Inače već se duže pokušavan odviknut od face-a i od interneta i tv-a općenito ,danas mi ide malo bolje, ali to je tako teško. Zamislite o kojim smo mi glupostima ovisni u 21st.? Recimo o mobitelu, kompiću, tv-u, neki o šminci…to je tako glupo i onda smo mi neki emacipirani i intelektualni ljudi , a svoje vrime trošimo na kojekakve gluparije…
I da evo još nešto šta je moja umjetnička duša napisala:
My love to you
If my thoughts were one minute without you
That wouldn’t be my life
It’s strange how I love you
And I even don’t know you
It’s funny how
I would be your girl forever x2

You don’t even know that I exist
For you I’m just name on list
You don’t even bother to look at me
For you I’m just some girl on street
And I would give my life to you
But you don’t care

Every day I hope I will see you soon
Every day without you seems so long
Every day is so black and dark because you don’t even care
How did I feel in love so easily?
In just one moment your spell fell on me
And now
I would be your girl forever x2

If I were just yours
The whole world would be unknown to me
Every day I would be with you
And no day would seem long again….

I would be your girl forever
Filozofkinja

SVa prava pridržan- zato ne,ne krasti…
Inače to je za moju simpu. Danas kad san išla u školi na wc i on izlazi iz razreda ,a moja prija: ,,Poznat mi je ovaj lik šta izlazi iz razreda od nekud!’’ A ja:,, Taj ti se meni sviđa!!!’’ I kasnije skužin da je lik iza mene ,ajme crnjaka!!!!!!!!!!!!!

P.S.
Ja vjerovatno neću stić napisat post..prije nedilje...kme..ljudi sry
Ljubi vas vaša filozofkinja...

nedjelja, 11.01.2009.

Ponovo u Blogerskom svijetu 2*

Evo nekako nisan ranije pisala al dobro...
Evo nekih pravila na mom blogu.
Za početak ne vraćam komentare od ljudi koji ne čitaju postove,
nego žele imat više kometara. PIšem o svemu ako želite čut moje mišljenje o nečemu samo recite!!!! Prihvaćam sve prjedloge , sve komentare , dobre
i loše i nesuglasice uvezi napisanog. Pišen post jednom tjedno i to bi bilo to pravi post na neku temu dolazi vjerovatno u petak!!!

Vaša Filozofkinja!!!!!!!!!!
P.S.
Ispričavan se na neurednosti bloga još ga sređujen!!!!!